-Piše: Milka Šćepanović
Daću sebi za pravo da kažem da novinarstvo nisu ubili loši novinari već internet... Kad kažem internet mislim na ono od čega čitalac pošizi pokušavajući da tragom naslova eventualno dođe do teksta i pročita - ništa! Precizno, u najavi ono već folklorno: "Nezapamćeno! Za kompletan tekst kliknite na..." i tome slično, što me dovodi do granice kad ne znam čega mi je manje žao: glave da njome lupim o monitor računara ili računara?!
Sjednem da, onako čisto informativno, pogledam šta se dešava i pročitam naslov: "Vandredna vijest: taj i taj otkrio dosad nepoznate detalje o političkoj aferi...", i onako manita i zainteresovana do besvijesti kliknem na tekst kad - vodič za zimovanje: kad, kako, gdje i sa kim, pa na dnu toga link prema vijesti koju tražim.
Već me počinje hvatati nervoza, ali dobro. Stignem do još jednog dna, nadajući se tekstu koji bi skliznuo uz jutarnju kafu, no ne lezi vraže, a ni čitaoče - sledeći klik vodi dalje u zabludu i sve dalje od novinskog članka.
Kako se link otvori, nemadoh kud nego da pročitam da za zimovanjima ide obilna ponuda za ljetovanje, jer valjda je logično da prije vijesti, a odmah poslije zimovanja uplatite i ljetovanje, pa tek kada to oposlite eventualno i pročitate to za čim tragate, jureći vijest kao bubašvabu po stanu...
Ne, ni slučajno! Prođu i zimovanja i ljetovanja, ali namještaj je neprolazan, pa kako preskočiti oglas za neku robnu kuću koja slavi svake godine istu godišnjicu, ili za neku koja daje jedne cijene na oglasima, a druge u prodavnicama... Logično, jer vijest neće pobjeći, ali specijalna ponuda ukoliko se ne javite u sledećih sat vremena - hoće!
No, dobro, prođe i to, pomislih naivno da je sa svakim gutljajem kafe sve bliže tekst, kad ono, međutim...
Jeste, poslije jedno 15 klikova, ne znam koliko promocija svega i svačega s kulminacijom na preparatima za potenciju, mastima protiv šuljeva i nečega što one ćelave preko noći čini "čupavima"- zaista se stigne do željenog teksta čiji obećavajući naslov mami već pola sata (pretjerujem, ali ponekad mi se čini da je baš toliko prošlo...) kad tamo - starlete, narodnjaci itd!
Dobro, ne uvijek oni, ali vazda nešto nalik njima, bila u pitanju starleta ili vijest ravna starleti.
Od naslova koji je obećavao i podnaslova koji je mamio ekskluzivnošću uglavnom ostane: "Dara Bubamara ima novog dečka", recimo!
Aman, kolege (iako nisam novinar), pa majka mu stara, na šta vam se profesija svela - sve zarad nekog klika više i sve u slavu ispraznosti!
Za mene nema ništa bez dobrog starog olova pod prstima, svega mi, ma koliko to kaskalo za internetom!
Sjednem, uz istu onu kafu, liznem prst, okrenem stranu kad tamo čitulje i nigdje reklama za dugovječniji i zdraviji život. A pritom kad otvorim čitulje, barem se neću obrukati ako gdje treba da odem da pružim ruku za časnim pokojnikom!
I mogu, dajem sebi za pravo iako nisam novinarka, da stanem u odbranu svojih kolega, da razmišljam – kako oni zarađuju sledeću platu.
Odlučila sam opet da se oglasim. Eto sreće, eto radosti: ponovo mogu da se igram slobodnog novinarstva i slobodnih medija u Crnoj Gori. Da li zaista ovakve portal informacije mogu da zamijene olovo, da li slobodni novinari u Crnoj Gori mogu biti slobodni?
Poštovani, vi koji čitate ovaj tekst, tako vam je i sa kolumnistom.
Ali – nisam za to da treba da kukamo. Treba da radimo. Protivnika treba nervirati. Uporno. Jer, to ga izluđuje. Taman pomisli kako ste posustali, a vi opet!
Mada, nisam sigurana da li signal koji mi šaljemo uopšte zaboli nekog od ovih politikanata koji nas (mora se priznati) majstorski zafrkavaju...
Nekom drugom prilikom o slobodi medija, sada je sloboda čitalaca, mislim, bitnija...
Rekoh i moram se ponoviti - nisu novinarstvo upropastili loši novinari već internet!
Ali, kud ćeš bolji zbjeg za armiju rečenih od virtuelne novina koje zjape i vape za novim ,,kadrovima" koji će kao dileri mamiti mušteriju na ,,paketić" gratis, pa sve dublje u ponor, sve do granice kad krizirate i kada je svejedno: monitor il’ glava...?
(Autorka je direktorica
NVO ,,Naše sunce'')